Loss

I got lost and I loved it,

it felt like freedom and change,

almost like being in a completely new place.

From that stance of disorientation,

so many things came to light,

I forgot how good it was to not know a thing,

and how it felt to laugh.

To feel no burden at all, and just live a day at a time,

to remember what was forgotten, and not think about what „might“.

In that loss I found my self, the one that was ignored,

and I let my self go, to where ever I might like.

Advertisements
Loss

Dečače

Dragi dečače, ti nasmejani stvore,

Ti koji shvataš većinu mojih ludosti,

Ti koji si satkan od svih gradova i planeta,

Ti, od nebula i svemirske prašine.

Primeti me, kako me niko do sada nije primetio.

Pročitaj me, otvori kao knjigu sa police,

jednu od onih iz Narodne biblioteke, koje mirišu na vredno čitanja.

Progutaj me celu, dopuštam ti,  i nasmej se, Mali Prinče.

Znaš koliko volim kada se smeješ.

Ne pričaj mi o prošlim životima, ni o prošlim stranicama…

Mene interesuju nove, tvojim rukopisom išarane,

po mom telu, po mojoj koži, crtaj što ti je volja.

Ti, dečače, ti si sve što sam smišljala,

od krivudavih linija u glavi do neprimetnog flerta,

Ti, dečače, odluči, ja sam tu i čekam.

Ti, Mali Prinče, od svemirskih prašina. Nasmej se.

Šapni mi.

Znaš šta želim da čujem.

 

 

 

 

Dečače