– Ko si?
Rekoh svoje ime.
– Šta si?
– Čovek.
– Ne. Kojoj nacionalnosti pripadaš?!
– Pripadam sebi. Čovek sam.
– Čovek nije nacionalnost.
– Ako se nacionalnost određuje po tome gde si rođen, šta su ti roditelji i kako se identifikuješ, onda sam čovek. Rođena sam na planeti Zemlji, roditelji su mi ljudi, i identifikujem se kao čovek.
– Ne. Ne. Ne. Možda te po veri svrstamo negde. Koje si vere?
– Verujem u ljude, i u to da će učiniti dobro.
– To nije vera! – Vrisnuše u glas i jedna i druga strana.
– Za mene jeste.
I jedni i drugi rekoše – Nisi sa nama! Znači protiv nas si.
———————————————————————————————————————–
– Who are you?
I said my name.
– What are you?
– Human.
– No. What nationality do you belong to?!
– I belong to myself. I am a human.
– Human is not a nationality.
– If nationality is determined by where you were born, what your parents are and how you identify, then I’m human. I was born on the planet Earth, my parents are people, and I identify as a human.
– No. No. No. Perhaps we could you by faith somewhere. Which is your religion?
– I believe in people, and that they will do good.
– That is not faith! – Screamed in unison both sides.
– It is for me.
Both said – You’re not with us! So you’re against us.
interesantne dedukcije :)
Sviđa mi seSviđa mi se
I popi ti mač preko vratića…
Sviđa mi seSviđa mi se
Popi’.
Sviđa mi seSviđa mi se
Možda nisu pročitali podnaslov tvog bloga:
„Ja sam. Ne plašite se.“
Mislim da su se uplašili. :)
Pozdrav!
Sviđa mi seSviđa mi se
Ili su samo odustali.
Sviđa mi seSviđa mi se
Lepo ti rekoše – klimava je ta vera u ljude…
Sviđa mi seSviđa mi se
Jebi ga. I dalje verujem.
Sviđa mi seSviđa mi se
Ako ne veruješ u ljude, ne veruješ ni u sebe.
Sviđa mi seSviđa mi se
Nisi ti covijek. Ti si jedan lijepi usnuli andjeo. Ne boj se budjenja i gubljena te svoje vjere u ludjake kosmosa.
Sviđa mi seSviđa mi se