Besna sam i frustirana. Necu vise da guram glavu u torbu, necu da se uklapam u homogenu masu. Odbijam! Sa znakom uzvika, jasno i glasno! Necu da cutim i okrecem glavu. Ko nas obrazuje? Oni isti profesori koji ucenike kojima predaju poducavaju i privatno uz novcanu nadoknadu, oni lenji kojima je tesko da ustanu iz stolice da bi napisali jedan zadatak i objasnili ga, oni koji pedagogiju nikada nisu zavrsili, oni isti koji pedagogijom nazivaju dranje i urlanje na zbunjenog ucenika koji ne shvata gradivo, oni isti kojima je jedan i jedini nacin predavanja diktiranje, koje se pritom odvija brzinom svetlosti, oni tuzni i jadni koji su imali velike ciljeve za sebe, a nazalost ih nisu ispunili, pa sada svoje frustracije lece na nama, oni koji nam prepricavaju svoje rasprave sa kojekakvim babama, pritom koristeci krajnje prost i vulgaran jezik,oni koji nas nazivaju mentalno zaostalima, trubadurima, prostacima, stokom, oni nezainteresovani koji samo klimaju glavom ili slezu ramenima, oni koji nas ocenjuju po karakteru i opredelenjima, nacionalnostima, stavovima, oni koji od nas zele da naprave stancane plasticne lutke, istog misljena, istog izgleda, istog hoda, iste fele, oni koji nas vlastima daju tako nepoducene, uskogrudne, proste da nam raspredaju price i bajke, mazu nam oci i stavljaju poveze. Zar da cutim?
Necu vise da zadrzavam svoje misljenje za sebe, necu da uklapam u drustvo. Ja sam JA! Znam ko sam i koliko vredim i nijedna vasa ocena ne moze odretiti koliko zaista imam u glavi, i nijedna vasa ruzna rec ili uvreda me nece obeshrabriti.
Sve jedno mi je sto mislite da sam nevaspitana, drska i bezobrazna jer gresite i to samo prost covek o meni moze misliti, ja sam samo realna, suvise realna za vase uske vidike. Ako vas istina boli promenite je, ja vam vise necu cutati. Od vas nikada nista nisam ni naucila, sve sto znam i mogu sama sam savladala ili su me kod kuce naucili. Mislite da nisam za velike stvari, da nikada od mene nista nece biti? Varate se dragi moji, jer sve sto uradim u zivotu bice veliko, jer radim za sebe, makar i na salteru radila, ili naplacivala koriscenje vc-a, radicu to jer ja tako hocu i to ce za mene biti veliko. Ne trebaju mi vasi osmesi, ni vase priznanje mog intelekta, ne treba mi vase tapsanje po ramenu, ne trebaju mi vasi novci, ne trebaju mi vasi sazaljivi pogledi, zadrzite sve to za sebe.
Sto se tice dijagnoza koje ste mi dodelili, verujte mi na rec one su samo olicenje onoga kako vidite sebe.
Niko mi ne moze oduzeti znanje, vase ocene ga mozda ne opisuju u pravom svetlu ali ga ne menjaju, ono je tu, i uvek ce biti.
Te ocene mogu jedino biti slika i prilika shvatanja razlicitosti drugog coveka koji vasi prosti umovi ne mogu da komprehenduju.
Ja jesam lenja, i jesam letargicna, i jesam dzangrizalo, ali ne zaboravite da me ne poznajete, i da pre nego sto mi sudite trebate pojesti sa mnom ne kilu, nego tonu soli, a verujem da znate da za toliku kolicinu soli treba mnogo, mnogo vremena.
Hvala lepo, molim lepo.
Eto ko nas obrazuje.
I onda se pitate zasto nam je drzava u rasulu?
Eto zasto.
