Promeniti svet nije lako, a svako bi ga krojio po sopstvenim merama, pa tako i ja. Svet kakav bih zelela za sebe, i svoju porodicu, i sada i u buducnosti nije nestvaran i idealan, ali je svakako bolji od ovog u kojem sada krpimo kraj s’ krajem. Volela bih slobodu, postovanje, jednakost ali ujedno i raznolikost. Svakog coveka krase razlike, i svacije misljenje je pravo, to treba postovati i uvazavati. Htela bih malo vise tolerancije, slobodu govora i izrazavanja bilo koje vrste orijentacije. Dosta mi je ugnjetavanja, strahovanja, rasizma, fasizma, kvazi-nacionalizma, nasilja, osecanja beznadja, dosta mi je stida. Ne zelim da se stidim kada me neko pita odakle sam, ne zelim da crvenim pred ljudima za nesto sto niti podrzavam niti sam ja ucinila. Svaki put kada ova zemlja zakoraci jedan korak unapred ka boljem sutra desi se nesto ili neko ko je unazadi bar dva. Svaki put kad cujem da sebe neko naziva nacionalistom i patriotom pomislim – Znas li ti, bre, o cemu govoris, i sta te dve reci znace?
Osoba koja je u stanju da razori i demolira prestonicu sopstvene zemlje nema prava da se nazove ni patriotom ni nacionalistom. Patriotizam i nacionalizam su kada volis zemlju iz koje potices, cenis i uvazavas sve u njoj i nastojis da je ocuvas i sacuvas, ali ne nasiljem i vandalizmom, ne bukom i drekom, vec time sto ces brinuti o svom delu ulice, o dvoristu ispred svoje zgrade, time sto ces je hvaliti i pomoci joj da napreduje. Kada bi svaka individua ove zemlje tako cinila ne bi nam bilo kraja. Treba slati dobre i lepe slike odavde svetu jer toliko toga imamo da ponudimo. Ponekad se zapitam da li nam je genetska predispozicija mazohizam. Sve sto stvorimo sami unistimo. Unistavamo se medjusobno ili bar pokusavamo, svako ko je druge vere, nacionalnosti ili boje koze strahuje za sebe i svoju porodicu, ljudi drugacije seksualne orijentacije nemaju buducnost ovde. Zar zelimo da zivimo u takvoj zemlji, zemlji beznadja gde vladaju kvazi-huligani i kvazi-ekstremisti? Nisu to ni huligani, ni vandali, ni ekstremisti, to su deca, neshvacena, neprihvacena, “kojoj,sem para,roditelji ništa nisu mogli dati!” (Dusko Radovic)
Plasim se da je Dusko jednom davno bio u pravu:
“Kukali smo za sansama: dajte nam sanse, stvorite nam uslove, pruzite nam mogucnosti, pa cete videti sta znamo i umemo.
I najbolje smo izgledali tada, dok nismo imali mogucnosti.
Bolji uslovi su nas samo kompromitovali. Neke vazne stvari ne zavise samo od uslova, nego i od nas samih.”
Molim omladinu da ugasi televizore, kompijutere, mobilne telefone, i zastane na tren, pocne da razmislja i sama dodje do zakljucka. Ne dozvolite da vam se ispira mozak, ne slusajte druge, nemojte ni mene slusati, samo razmisljajte svojom glavom. Pocnite da menjate svet. Menjate ga za sebe!
Takodje molim za podrsku akcije najveci car.

22. oktobar 2010. u 9:54 pm
[...] kakav želimo. Stav devojkakojaceka s kojim se u potpunosti slažem. Razmišljajte svojom glavom CITAT: ……….Molim omladinu da ugasi televizore, kompijutere, mobilne telefone, i [...]
25. oktobar 2010. u 2:22 am
[...] kakav želimo. Stav devojkakojaceka s kojim se u potpunosti slažem. Razmišljajte svojom glavom CITAT: ……….Molim omladinu da ugasi televizore, kompijutere, mobilne telefone, i [...]
29. oktobar 2010. u 5:32 pm
Veruj mi da sam do pre par meseci, do otvaranja bloga bila emotivno skrhana, ali i slomljena, izgubljena jer sam mislila da ovde nikome nije stalo. Otkrila sam svet pun ljudi poput tebe, mene koji smo svesni da nam je potrebna promena i da mi moramo biti deo te promene, pa makar sve što možemo i treba da uradimo je da počistimo smeće iz svog dvorišta. Ti si devojka koja čeka, ali vidim da ne sediš skrštenih ruku i to pozdravljam.
29. oktobar 2010. u 9:11 pm
htedoh napisati ako želimo promeniti svet počnimo od sebe, ali ti si to već na kraju rekla i slažem se potpuno
1. novembar 2010. u 12:32 am
Drago mi je da postoje ljudi kod kojih i dalje postoji zdrav razum.